Dijagnoza recesije desni

Dok su kod mladih često zahvaćeni središnji sjekutići u donjoj čeljusti, odrasli češće imaju recesije desni na bočnim zubima u gornjoj čeljusti.

Vlastita procjena desni, primjerice kod kuće pred ogledalom, nedovoljna je za ispravnu ocjenu. Bez kliničkog pregleda u stomatološkoj ordinaciji nije moguće prepoznati razlog povlačenja desni.

Tek ispravan klinički pregled u stomatološkoj ordinaciji pomoću takozvane sonde za desni (parodontne sonde) može dati informaciju jesu li desni zdrave, radi li se o upali desni (gingivitisu) ili već o bolesti potpore zuba (parodontitisu).

Kod recesija desni razlikuju se četiri stupnja težine, jer se iz njih mogu izvesti i mogućnosti liječenja.

Jednostavna recesija postoji kada povlačenje ruba desni još nije doseglo pomičnu oralnu sluznicu. Kod drugog stupnja težine recesija je već prodrla u pomičnu sluznicu. U oba je slučaja korekcija ruba desni moguća kirurškim zahvatom.

Budući da je kod stupnjeva težine 3 i 4 već došlo i do gubitka čeljusne kosti između zuba, tamo prisutne recesije desni ne mogu se u potpunosti ispraviti ni kirurškim mjerama.

Osnovnim parodontnim pregledom želi se u kratkom vremenu utvrditi postoje li problemi s desnima. Pritom se na jednostavan način može dijagnosticirati gingivitis ili otkriti parodontitis.

Pomoću sonde za desni (parodontne sonde) na odabranim se mjestima pažljivo i u milimetar precizno mjeri dubina prodiranja na rubu desni.

Nakon ovog kratkog pregleda daljnje se pretrage provode samo ako su pritom pronađeni znakovi gubitka potpore zuba. Te pretrage uključuju takozvani parodontni status i dodatne rendgenske snimke.

Pri kliničkom pregledu sondom za desni (parodontnom sondom) na do šest mjesta po zubu precizno se u milimetar mjeri dubina prodiranja sonde u parodontni džep. Točnije, mjeri se duljina između ruba desni i dna parodontnog džepa. Pritom se govori o takozvanoj dubini sondiranja. Na zdravim mjestima dubina sondiranja iznosit će najviše 3 mm. Na mjestima gdje je zbog recesije desni potpora zuba već propala, dubina sondiranja će, međutim, također iznositi samo nekoliko milimetara.

Dodatno se u takozvanom parodontnom statusu u milimetar precizno bilježi visina čeljusne kosti (razina pričvrstka). Parodontni status neophodan je za dijagnostiku i planiranje liječenja recesije desni. Parodontni status može se besplatno zabilježiti online u svakoj stomatološkoj ordinaciji i dalje koristiti: www.periodontalchart-online.com.

Dijagnoza recesije desni ponekad se može jasno potvrditi tek s potrebnim rendgenskim snimkama. Izbor rendgenskih snimaka potrebnih za dijagnozu recesije desni donosi se tek nakon obavljenog kliničkog pregleda. Na taj se način može spriječiti prekomjerno opterećenje rendgenskim zračenjem.

Rendgenski nalaz u najjednostavnijem slučaju sastoji se od dvije snimke (bite-wing snimke), a u najopsežnijem slučaju od takozvanog rendgenskog statusa s dodatnih do 14 snimaka ili ortopantomograma. Napravljene rendgenske snimke moraju prikazivati čeljusnu kost koja okružuje zube i tako omogućiti procjenu stupnja gubitka kosti.

Na svakoj rendgenskoj snimci u stomatološkoj ordinaciji zubi se moraju pregledati i na karijes i na parodontitis.

Godine 1999. u SAD-u je održana prva međunarodna radionica za klasifikaciju parodontnih bolesti. Najvažnija novost u odnosu na Europsku klasifikaciju iz 1993. bila je u tome da se oblici bolesti općenito više ne definiraju primarno na temelju dobi pacijenta pri prvoj dijagnozi (npr. juvenilni parodontitis i parodontitis odraslih). Novo su uvedeni kronični i agresivni parodontitis, kao i, primjerice, parodontitis koji se može povezati sa sistemskim bolestima.

U novoj klasifikaciji od 2018. više se, međutim, ne razlikuje kronični i agresivni parodontitis. Parodontitis se sada opisuje – slično klasifikaciji dijabetesa – pomoću takozvanih stadija (staging) i stupnjeva (grading).